Život dviju gryffindorka...
Razvrstavanje...
-Pazite glave-viknuo je Hagrid.Nisam uspjela vidjeti kako je on sagnuo glavu,ali smo svi prosli kroz brsljan iza kojeg se pružala velika stijena.Plovili smo dosta mracnim tunelom i našli se u necemu slicnom luci koja se vjerovatno nalazila ispod Hogwartsa.
Nija prošlo mnogo vremena,a vec smo se popeli do velikih drevenih vrata na koja je Hagrid snažno pokucao nekoliko puta.Iz par izmjenjenih rijeci izmedu Hagrida i starije vještice prodorna pogleda koja nam je otvorila vrata,doznala sam da se ona preziva McGonagal te da je profesorica.Pod njenim vodstvom došli smo do još jednih velikih vrata,gdje nam je zaželjela dobrodoslicu i objasnila štošta.Pozorno sam je slušala ali jedna rijec mi je zaokupila pažnju.
-Razvrstati ?!?!?-odzvanjalo mi je u ušima,-ali ja nemam pojma o magiji.-Osjetila sam užasno grcenje u želucu,a ruke su mi bile potpuno mokre od znoja.U ušima su mi odzvanjali otkucaji srca...Vrata su se otvorila...Polako smo se micali i pogledavali oko sebe.Strop je izgledao prekrasno kao i nebo izad njega,zbog togha što je zacaran da tako izgleda,ako je vjerovati Hermioni Granger koja je rekla da je to procitala u 'Povijesti Hogwartsa'.Sad sam vec bila prilicno sigurna da mi malo ide na živce(=)).S moje desne i lijeve strane pruzala su se po dva velika, duga ,okomita stola,a ispred mene jedan vodoravni stol za kojim su predpostavljam sjedili profesori.Tocno na sredini tog stola smjestio se starac duge ,srebrenkaste ,bijele brade.Nije bilo teško zakljuciti da se radi o ravnatelju škole prof.Dumbledoru.Smješkao se i gledao nas preko neobicnih naocala u obliku polumjeseca.Izgledao je pomalo smiješno u ljubicastoj pelerini posutoj zvijezdama i istom takvom šeširu.Znate,odmah sam znala da je dosta star,ali me zbunjivao taj sjaj u njegovim ocima.U njima nije bilo ni trunke onog neceg što prilici starim ljudima vec nasuprot.
Na trenutak sam zaboravila na razvrstavanje,a onda...
-Abbot Hannah-...i ponovno grcenje u želucu.Proucavajuci Dumbledor ocito nisam ni primjetila da je prof.McGonagal na stolac iznjela prašnjavi,zakrpani,otrcani šešir koji je upravo djevojcicu s plavim pletenicama smjestio u Hufflepuffe.Nakon Susan Bones,na red je došao i jedan decko.Vrlo...hm...zgodan decko,Terry Boot koji se pridružio Ravenclawima.Mandy Brocklehurst je nekoliko trenutaka poslije sjela do njega.Uskoro su i Gryffindori i Slytherini imali razloga za pljesak.Lavander Brow je postala prva Gryffindorka,a Millicent Bulstrade prva Slytherinka.Gdica.Pametna je postala Gryffindorka kao i Sarah Jones poslije nje.Nevil,ciji je red došao nakon Sarah,zaboravio je vratiti šešir na stolac,ali je iako popracen smijehom sjeo za Gryffindorski stol.Nakon njih usljedili su Morag,Malfoy,Moon i JA !
Zateturala sam i sjela na klimavi stolac drhtavim rukama stavljajuci šešir na glavu.
-Barem je to jasno-štrecnuo me nepoznati glas.Nisam se usudila odgovoriti;nije bilo ni potrebe jer je klobuk
nastavio:
-Ti pripadas tamo gdje je i tvoja baka pripadala...-
-Ma što,kako se to on sjeca..-
-Ja se svega sjecam-ponovo mi se obratio-možda jesam star,ali zaboravljiv nisam i vjeruj mi tvoja je baka sada sigurno ponosna sto ceš pripasti u ...GRYFFINDOR !!!
Nakon te posljednje izgovorene rijeci osjetila sam olakašanje koje rijecima nemogu opisati.Sjela sam za stol i
s blaženim smješkom zjapila u prazne tanjure,iako nepomišljajucim na hranu.
Poslije mene ostali su Nott(Slytherin),Parkinson(Slytherin),blizanke(Ravenclaw,Gryffindor),Perks,Sally-Anne i napokon slavni Potter,Harry !
Potter je nespretno stavio klobuk koji mu je pao preko očiju.Čekali smo jedno 2-3min.,a onda se klobuk oglasio:
-Gryffindor!!!-zaorilo se.Uskoro je cijela dvorana bila ispunjena klicanjem i pljeskanjem od strane Gryffindora.
Lisa Turpin,Ronald Weasley i Blaise bili su posljednji razvrstani učenici.
By: Samy
Štafeta
Primili smo štafetu od Jura i Film i Yocelin.
Sarah
5 stvari koje nitko ne zna o meni:
1.Obožavam spavati (mada mislim da to već svi znaju,krevet je moj najdraži prijatelj 
)
2.Obožavam matematiku (to mi je najdraži predmet,iako većina ne može podnijeti taj predmet meni je super!!! 
)
3.Ovisnica sam o TV-u (to mi je drugi najbolji prijatelj...Najbolje kad se to dvoje spoji! 
)
4.Uvijek kasnim ( nema mi ništa mrže nego kad dođem pred školu i onda moram čekati 15 minuta da uđemo 
.Meni to uopće ne smeta,pa ne vidim razloga da bi drugi na to obraćali veliku pozornost )
5.Bavila sam se plesom i baletom,a sad ću ići na latino-američke plesove ( ali treba se dugo čekati na partnera,više nisu ni momci što su nekad bili 
)
Moje želje u novoj godini:
1.Želim,želim...Da budem bolja osoba!
2.Sreću-naravno.Ali ne samo sebi,već i ostalim ljudima dobre volje 
3.Dobiti nekog kućnog ljubimca,bilo kojeg-nisam baš izbirljiva
4.Pročitati puno knjiga,pogotovo jednu...
5.Malo više vremena
Samy
5 nepoznatih stvari o meni:
1. ...uff...=)...a da...=)...evo jedna 'zanimljivost'.HPfan sam postala tek prosle godine kad sam pocela citati prvi dio,onako bez posebno razloga.Nitko me nije nagovarao samo sam uzela knjigu koja je dotad stajala zaboravljena
u ormaru zajedno sa drugim i trecim nastavkom koje je moja starija sestra dobila na poklon za Bozic 2001. godine.Eto mozete misliti...Knjige su stajale tu 6 godina a ja nisam ni bacila oko na njih,a sad...hm,druga prica...=)
2.Obozavam forenzicarske i kriminalisticke serije i filmove...i razotkrivace mitova =)=)=)
3.Nevolim narodnjake i sapunice
4.Treniram odbojku 
5.Volim...
crtati,
pisati,
citati,
mijenjati rukopis,
jesti snickers(
),
sarati po koricama biljeznica,
gledati rukometne utakmice,
vikend itd.
U novoj godini bih zeljela...
1....pa...srece,zdravlja,ljubavi itd. bla,bla...=)
2....da procitam 7 knjigu jer cu,ako morala cekat vise-poluditi =)
3...uspjeh u skoli...
4....da svi oko mene budu dobro...
5....da ovaj blog uspije...=0)
Oprostite što nismo pisali post ni štafetu,ali stvarno nismo imale vremena sad kad je počela škola.Unaprijed hvala na razumijevanju!
Štafetu prenosimo na:
1.HarryPotter15
2.LaNNa a.k.a GiMnAsTiChArKa
3.Magie Riddle
4.r0ckerica14
Bilo nam je stvarno teško odabrati na koga ćemo prenijeti štafetu,budući da je skoro svi imaju! Hvala na razumijevanju!
Hogwarts Express
Tata me prenuo iz sna.Pokušala sam otvoriti oči,ali jednostavno nisam mogla.Sunčeve zrake razasule su se svuda po sobi.
-Sarah,moraš se ustati.Sad će doručak.-rekao je.Samo sam kimnula u znak potvrde.Ustala sam se i spremila se što sam brže mogla.Otišla sam do kuhinje gdje je mama skidala pregaču,što je značilo da me doručak već čeka na stolu.Doteturala sam i sjela u moje uobičajeno mjesto.
-Nećeš povjerovati,Elizabeth.U Gringottsu se dogodila provala.-tata je rekao listajući novine za stolom.
-Molim??Šališ se!Nemoguće da netko provali u Gringotts!-rekla je mama iznenađujuće.Meni je to bilo sasvim neočekivano.Obično je mama donosila informacije u kuću i obično je ona sve znala.
-Gringotts,to je ona čarobnjačka…-rekla sam,ali me mama prekinula u riječi.
-Banka,tako je.
-Što je tu tako čudno?-upitala sam.
-On se nalazi miljama ispod Londona.U Gringotts provaliti i izvući se živ,to je nevjerovatno.Trebali smo te odvesti kad smo bili u Zakutnoj ulici,ali sam smatrao da je bolje da ne ideš,ona kolica su im grozna.-rekao je tata.Stvarno sam bila ljuta.Od svih mjesta u Zakutnoj ulici,Gringotts mi je zvučao najtajanstveniji,a oni me uopće nisu odveli tamo.
-Znaš,ja mrzim one gobline.Tako su antipatični.Bolje ti je sa njima imati što manje posla.-mama je nadodala vjerovatno kad je vidjela moj pogled.Završila sam s doručkom i pošla u svoju sobu.Otvorila sam vrata i vidjela da Lady spava u svojo krletci.Malo sam razgledala po sobi,dosađivala sam se.Upalila sam radio gdje sam slušala Čudnovate sestre.Malo poslije uzela sam knjigu Fantastične zvijeri i gdje ih pronaći.Dugo vremena sam čitala,ulazeći još dublje u svijet magije...
***
Sjedila sam u svojoj sobi promatrajući svoj štapić.U glavi mi je bilo samo jedno-odlazak u Hogwarts.Pogledala sam na kalendar- 30.08., sutra je trebalo krenuti na kolodvor.Bacila sam se na spremanje.Odjeća,knjige,štapić, teleskop...Zatvorila sam kovčeg baš u trenutku kad mi je mama ušla u sobu.
-Jesi li se pripremila kovčeg za školu?-upitala me je.
-Da,trebam samo Lady staviti u krletku.-
-Spremi se za spavanje,sutra treba rano krenuti.-rekla je to čudnim glasom i nasmiješila se,ali to nije bio onaj njezin pravi smiješak,već nekako hladan i tužan.Vrata su se zatvorila za njom.Ne znam zašto,ali pošla sam za njom.Tata i mama sjedili su za stolom.
-Jesi li se spremila za spavanje?-pitala je mama.
-Nisam još.-odgovorila sam.
-Pa sutra trebaš rano ustati.U 11 sati polazi ti vlak,a moramo krenuti u 6:30.-zakolutala sam očima slušajući tatu.Nikad se nisam ustajala tako rano.
-Uredu,-rekla sam,iako baš i nisam tako mislila,-ti ćeš me voditi?-
-Da.-rekao je,ali kad sam ga htjela pogledati u oči,samo je skrenuo pogled.
-Pa,idem ja spavati.Laku noć.-rekla sam.Poljubila sam mamu i tatu i otišla u sobu.Spremila sam se i legla.Nisam mogla zaspati…Pitala sam se zašto su mama i tata takvi.Znala sam,ali opet…Bilo mi ih je žao,znala sam da ću im nedostajati i da će oni nedostajati meni,ali je bilo doista sebično od njih što nisu mogli uživati u mojo sreći.Kapci su mi se polagano spuštali i zadnje čega se sjećam jest Lady kako se tiho prenula iz sna u svojoj krletci.
***
Otvorila sam oči.U sobi je još bilo mračno.Pogledala sam na sat.Četiri i po sata.Što mi je? Pokušala sam opet zaspati,ali bez velikog uspjeha. Ustala sam se iz kreveta.Sve sam pažljivo pregledala da ne bi nešto zaboravila .Ispostavilo se da sam zaboravila staviti komplet onih bočica što sam kupila.
Tipična ja,pomislila sam u sebi.Protrljala sam oči.Bila sam pospana,ali nisam mogla zaspati,a i vjerovatno bi zakasnila na vlak. Samo bi mi još to trebalo.Probudila sam Lady dok sam uzimala njenu krletku.
-Oprosti.-prošaptala sam,pazeći da ne probudim roditelje.Polako sam došla do dnevnog boravka gdje je začudo mama pila kavu.
-Zašto se nisi obukla.-začuđeno me pitala gledajući moju pidžamu.
-Ah,pa rano je još.Nisam se davno ustala.Evo,donijela sam Lady i moj kovčeg.Krenut ćemo za pola sata?
-Da.Tata i ja ćemo te odvesti na kolodvor.Brzo se obuci,trebaš jesti prije puta.-rekla je i čarolijom stavila tanjur na stol.
-Eto me odmah.-otišla sam u svoju sobu i obukla sam svoje traperice i omiljenu svijetloplavu majicu iste boje kao Lady.
Baš sam iskombinirala boju sa ljubimcem,pomislila sam.Još sam jednom pretražila sobu,ali nisam našla ništa što mi je trebalo za školu. Spremila sam svoj dragi krevet i otišla u kuhinju.Tamo me čekao doručak.Jela sam brzo,u strahu da ne zakasnim u školu.Odjednom mi je ponestalo daha.Počela sam se dušiti.
-Anapneo!- tata je promrljao.Opet sam disala.
-Jesi li dobro?Ne moraš brzo jesti,nećemo zakasniti.-rekla mi je mama.Nisam joj odgovorila.Stvarno sam bila smiješna.Mama je stavila tanjur na pranje i pošli smo.Još su me gledali s oprezom.Lady je spavala pored mene (stvarno se pokazala kao pravi moj kućni ljubimac,i ja volim spavati).Put je bio strašno dosadan.Tek pri kraju počeli smo razgovarati o Hogwartsu.
-Velika dvorana je veličanstvena.Strop je začaran da izgleda poput neba i…-počeo je tata,ali mu mama nije dopuštala.
-A tek predavanja i učitelji.Meni su najdraže bile Čarolije i Čarobni napitci.-slušala sam svaku riječ,sve dok nismo stigli na kolodvor.Izvadili smo kovčeg i krletku.Otišli smo do zida između perona broja 9 i 10.
-Samo trebaš proći kroz taj zid.Ne brini se,eto i nas odmah poslije tebe.-objašnjavala mi je mama.Zatvorila sam oči i potrčala prema zidu.Nisam se bojala.Toliko sam čarolija dosad vidjela da mi više ništa nije bilo čudno.Odjednom sam se našla na drugom kraju zida gdje se nalazio veliki vlak s grbom Hogwartsa.Mama i tata stigli su odmah iza mene.Pomogli su mi unijeti kovčeg i Lady u vlak.Trebali smo se pozdraviti.Mama me je zagrlila.
-Čuvaj se.I nemoj zaboraviti doći za Božić.-
-Da,mama.-odgovorila sam joj glasno jer me od vike djece teško čula. Tata me je također zagrlio.
-Nemoj nam zaboraviti pisati.-nisam mu odgovorila,već sam se nasmiješila.Pozdravili smo se.Teško vukući svoj kovčeg ušla sam u prvi poluprazni odjeljak gdje su se nalazili dječak i djevojčica.
-Zdravo.Mogu li ući?-uljudno sam upitala.
-Naravno da možeš.-odgovorila mi je djevojčica plave kose svezane u pletenice.Dječak je samo kimnuo.
-Seamus Finnigan,drago mi je.-rekao je i pružio mi ruku nakon što sam stavila svoj kovčeg i krletku iznad mog sjedala.
-Sarah Jones.-i ja sam njemu pružila ruku.
-Ja sam Hannah Abbott.-rekla je djevojčica.
-Drago mi je.-odgovorila sam joj.
-I hoćete li…-počela sam,ali me prekinuo dječak koji je upravo ušao u odjeljak.
-Oprostite,mogu li ući?-pitao je.
-Naravno.-odvratili smo.
-Zovem se Ernie Macmillan,a vi ste?-
-Ja sam Hannah Abbott,ovo je Seamus Finnigan,a ovo Sarah Jones.-odgovorila mu je Hannah.
-Drago mi je.-odgovorio nam je.Ostatak vremena smo proveli razgovarajući.Malo nakon što je Ernie otišao obići vlak,u odjeljak su ušli uplakani bucmasti dječak i djevojčica kuštrave smeđe kose.
-Oprostite,-počela je djevojčica,-jeste li možda vidjeli žabu krastaču?-odmahnuli smo glavama.Dječak je počeo plakati još više nego prije,ako je to bilo moguće.Nakon toga Ernie je ušao i počeo samopadnim tonom.
-Nećete vjerovati što sam slučajno čuo dok sam šetao vlakom.-
-Što???-pitali smo uzbuđeno.
-Harry Potter stiže u Hogwarts!-rekao je uzbuđeno.
-Stvarno?!?!Ne mogu vjerovati.-rekao je Seamus.U glavi mi je prošlo jedno.Dječak koji je preživio.Toliko puta sam kući slušala o njemu.
-Šta mislite hoće li nam znati reći nešto o Onom-čije-se-ime-ne-smije-izgovoriti?.-uzbuđeno je rekla Hannah.
-To baš ne bi bilo pristojno da ga pitamo.-odgovorila sam kratko.
-Da,možda si upravu.-tužno je rekla Hannah.Poslije smo se presvukli u pelerine i izašli iz odjeljka.Lady koja se taman probudila,nježno je promatrala Hannah milujući svoju macu.Izašli smo iz vlaka gdje su se već naredali učenici.Čula sam dozivanje i kad sam se okrenula,vidjela sam čovjeka duge kose i brade. Možda i ne bi bio tako strašan da nije bio duplo veći i širi od sasvim običnog čovjeka i da nije izgledalo da bi nas mogao zgnječiti kad god bi poželio.No kasnije se ispostavilo da nije nimalo strašan ni strog kako bi zaključili po izgledu.Odveo nas je do jezera gdje su čamci spremno čekali na nas.Ernie,Hannah,Seamus i ja uzbuđeno smo sjeli u isti čamac pitajući se što će nas čekati na drugom kraju jezera.Malo smo pričali putem,ali glasovi kao da su nam se izgubili i potonuli u vodu ispod nas kad smo stigli pred Hogwarts.Stotine baklji je gorilo osvjetljavajući nam pogled na dvorac.
-Prelijepo je.-rekla je Lavender,ali nitko se nije obazirao na nju.Oči su nam bile uprte u samo jedno-prelijep dvorac,obasjan vatrom na prekrasnim izrađenim drvenim bakljama sa stotinama prostorija.No to ne bi bilo ništa da smo znali kakve se sve tajne u njemu skrivaju…
by:Sarah
~1.rujan~
Ušli smo u kuću pretrpani knjigama i ostalim stvarima.Već se spuštala večer.Nakon večere legla sam u krevet i premotavala događaje u glavi.Sve se činilo tako nestvarno.Nakon podosta vremena svladao me san.
Prošla su dva tjedna od dana provedenog u Zakutnoj ulici.Tijekom njih se nije dogodilo ništa posebno osim što je moj mlađi brat John navršio 8 godina.John se često pokušavao dokopati mojih stvari ali mu nije polazilo za rukom(pored mene je to bilo nemoguće).Ja sam i dalje često promatrala svoj štapić i listala knjige.Najviše mi se svidjela knjiga iz Čarobnih napitaka:Čarobni napici i čajevi (Arsenius Jigger).U međuvremenu sam još jednom probala pelerinu i šešir.John se zamalo ugušio od smijeha.Pa dobro i bila sam 'malo' smiješna ali to neopravdava njegovo cerenje.Eto,to bi bio kratak opis ta dva tjedna,a sada ono najvažnije;1.rujan.
Dan prije odlaska nisam mogla spavati.U isto sam vrijeme bila sretna i tužna,zabrinuta i uzbuđena.Razmišljala sam o svačemu.Posebno me kopkalo to sto ja uopće nisam upućena u taj čarobnjački svijet,a sutradan bih trebala,ma kako to bilo čudno,krenuti u Hogwarts-školu magije.Kako uopće doći do nje?
Imala sam neki predosjećaj da će mama opet riješit stvar,jer kad bi postavila to pitanje ona bi se samo nasmješila i promjenila temu.Nekoliko sati sam tako provela otvarajući nove teorije i razmišljanja,a onda polako utonula u san.
-Budi se!Brzo!Kasnimo!-nečija me ruka grubo prodrmala po ramenu.Bila je to naravno mama.Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim što je zapravo rekla.A onda…
-Što?!?Kasnimo?!?-skočila sam iz kreveta i krenula u wc.Vrata su bila zaključana.
-John izlazi,brže!-vikala sam.Izašao je s narogušenim izrazom na licu i isplazio jezik.Samo sam zakolutala očima i ušla.
-Mama brže,već je 10.50-rekla sam pogledavajući na sat dok smo se vozili.
-Pa nemogu brže,hoćeš da me policija sad zaustavi,šta bi tek onda bilo,stvarno…-
-Dobro shvatila sam-prekinula sam njeno zanovjetanje-samo kako si namjeravala doći do perona,ako KASNIMO !Ostali ,ako ih je uopće bilo zasigurno su već otišli.-
-Heh…misliš da bih to tek tako zanemarila…-
>Znala sam
-Uh!Zanijela sam se-
-Sada nastavi-
-Da…Sjećaš se Morgan iz Šupljag lonca ?-
-Šupljeg kotlića mama, i da sjećam se.-
-E pa malo sam 'prošetala' Zakutnom ulicom i naišla na nju…-
-Što?!?Bila si u…-
-To ćemo ostaviti za sljedeći put!Uglavnom,malo smo se popričale i tako to,započela sam temu o Hogwartsu i bla,bla znaš kako se razvio razgovor.-
-Mama počinješ me zabrinjavati.-…pogledala me s čuđenjem.
-Previše si dobra u zadnje vrijeme.-objasnila sam uz smiješak.Potom smo se zagrlile jer je mama već parkirala auto.
-Hajde moraš požuriti- podsjetila me.Uzela sam kovčege i krenula za mamom.
Napokon se zaustavila pred pregradom između perona 9 i 10.
-Ah…evo nas-izustila je.
-Upitnik?-
-Da ubrzamo malo…moraš proći kroz ovaj zid ispred tebe i doći ćeš na peron devet i tri četvrt,tamo ćeš ugledati vlak s kojim ćeš doputovati u Hogwarts-završila je.
-Mora da se šališ-rekla sam s izrazom nevjerice na licu.
-Neznam zašto bih se šalila jer gđice. Sada je 2 min do 11h-
-Mama-
-Da?-
-Ti si čudo od žene-
-Znam-rekla je mama i vragolasto se nasmješila,dok sam ja već jurila prema zidu.
>Nemogu vjerovati da ovo radim.Neće mi uspjeti…
-Zdravo!-pozdravila sam.
-Zdravo!-odzdravili su uglas.
-Dođi sjedni pokraj mene.-rekla je djevojčica vrlo bujne,kuštrave kose i pokazala mi slobodno mjesto pokraj nje.Zahvalila sam i sjela stavljajući kovčege jedan na drugoga.
-Ja sam Hermiona,Hermiona Granger-ponovo se oglasila kuštrava djevojčica.
-Samantha Moore,drago mi je.Možeš me zvati Samy-
-Samy ovo je Neville-pokazala je na punašnog dječaka nasuprot meni s tupim izrazom na licu i velikom žabom u ruci-,a ovo su blizanke Padma i Parvati Patil-obje su se nasmiješile,a Hermiona je nastavila:
-Jesi li slučajno čitala…-
-Trevore,o ne,baka će me ubiti…-viknuo je dječak i nestao zajedno sa svojom žabom.
-Što čekate ,idemo mu pomoći-Hermiona se ustala i krenula,a ja za njom.Isto su učinile i blizanke Patil ali nakon malo oklijevanja.To mi je bila prilika da malo bolje pregledam vlak i učenike.U međuvremenu slučajno sam se sudarila s Nevilleom koji je po svemu sudeći i dalje tražio žabu.
-Jesi ju našao ??-upitala sam iako je odgovor bio očit.
-Ne,ovaj…Trevore,tu si-najednom je povisio glas.
>Drugi put da me prepao
U odjeljku je već sjedila Hermiona sa samozadovoljnim izrazom na licu.
-Nećeš vjerovati koga sam upoznala!-njoj je očito bilo do priče.
-Da?-pravila sam se da me zanima.
-Harry Pottera-rekla je raskolačivši oči.Nevill se zagrcnuo sokom od bundeve kojeg je maloprije kupio od vještice sa slasticama.Ja nisam pokazivala znakove iznenađenja,pa joj je očito bilo jasno da i nisam baš stupala u kontakt s čarobnjačkim svijetom.
-Neznaš tko je Harry Potter?-
-Ovaj…-zamucala sam.Nakon toga uslijedila je priča o slavnom Harryju Potteru-dječaku koji je preživio.Morala sam priznati da me priča zainteresirala.Pozorno sam slušala i upijala svaku riječ.Nisam baš shvatila zašto se svi boje izgovoriti ime zlog čarobnjaka koji je ubio Harryjeve roditelje i mnogo drugih nedužnih ljudi, no nisam htjela pitati jer nije bio pogodan trenutak ,a ionako smo trebali obući pelerine i spremiti se za izlazak.
***
Nedugo zatim vlak se zaustavio.Izašli smo iz odjeljka kao i ostali učenici.Do nas je kroz buku došao meni nepoznat glas.
-Prvaši 'vamo,'ajte-
Pohitali smo u tom smjeru kao i ostali učenici s prve godine i imali smo što vidjeti.Prilika dvaput viša i gotovo triput šira od prosječnog čovjeka stajala je kod vrata i davala znak prema izlazu.Koljena su mi zaklecala od straha.Nisam mogla odvojiti pogled od tog diva.No,bilo kako bilo sabrala sam se i pošla s ostalima.Meni je sve bilo,onako,malo jezivo.Ako tome pridodamo da je već bila večer,da se svuda oko mene čulo huktanje sova,i da je ispred mene koračao četverometarski div,priznajem bilo me strah.Pokraj mene je stajala Hermiona koja je po svemu sudeći odlučila šutjeti.
Prošlo je od prilike 5 min ,kada se oglasio isti duboki ali ne i hladni već začudo prijateljski glas:
-'ajmo,'ajmo ništa se vi nebojte-
Svi smo se ponovo ukočili,a onda krenuli za divom(za mene je bio div)koji se kako sam čula zove Hagrid.Ja sam neshvaćajući gdje idemo jednostavno pratila ostale.Uskoro sam čula zadivljujuće uzdahe ostalih.Stajali smo ispred jezera.
-Po troje u jedan čamac,'ajmo,i bez žurbe-bez prigovora smo tako i uradili.
Povidba čamcem bila je zanimljiva i strašna u isto vrijeme,barem meni.Jednom mi se učinilo da sam ugledala nešto tamno kako prolazi ispod čamca,a poslije sam zaključila da je to bila samo igra sjene.
***
Srce mi je divljački zalupalo.Gledala sam prizor ispred sebe s nevjericom.Nestao je svaki žamor ako ga je uopće bilo.Srce mi je i dalje poigravalo.
-Nevjerovatno…-prošaptala sam.To moje 'nevjerovatno' odnosilo se na veliki dvorac ispred nas,okićen titravim svjetlima.Stotine prozora i prozorčića bilo je urezano u kamene zidine.Nisam skretala pogled s dvorca,a vjerujem ni ostali sve dok nas Hagrid nije prenuo iz takoreći sanjarenja otvorenih očiju.
by: Samy
Let the magic begin...
Osmijeh mi je zatitrao na licu.Pročitala sam pismo barem 20 puta.U njemu je pisalo:
ŠKOLA VJEŠTIČARENJA I ČAROBNJAŠTVA U HOGWARTSU
Ravnatelj Albus Dumbledore
(nositelj velereda časnog Merlina,prvog razreda s lentom,velečarobnjak,
veliki vještac,veliki meštar,član Međunarodne udruge čarobnjaka)
Štovana gospođice Jones,
drago nam je što Vas možemo izvijestiti da ste primljeni u Školu
vještičarenja i čarobnjaštva u Hogwartsu.U prilogu ćete naći popis
svih potrebnih knjiga i oprema.
Školska godina počinje 1. rujna.Očekujemo Vašu sovu najkasnije
do 31.srpnja.
Srdačno Vas pozdravlja
Minerva McGonagall
(zamjenica ravnatelja)
Otišla sam do kuhinje gdje je mama spremala ukusni ručak.
-Mama,upravo mi je stiglo pismo iz Hogwartsa.-rekla sam tihim glasom.Mama je napravila neki čudan pokret glavom.Nisam mogla dokučiti što to znači.
-Pa što si očekivala?-upitala me je smiješeći se.
-Ja...pa čula sam kako postoje hrkani.Bojala sam se da...-
-Hrkani su vrlo rijetki.A ti baš ličiš na mene,zapravo više ličiš na oca...-Promatrala sam je ne govoreći ništa.
-Pa bila sam pomalo glupa,zar ne?-Nisam čula mamin odgovor.Prekinulo me je otvaranje vrata.Pohrlila sam tati u zagrljaj i pokazala mu pismo.
-Bit ćeš u Gryffindorima,uvjeren sam u to.-Mama se nasmijala i rekla:
-I ja to mislim.Ali ja bih možda bila sretnija da upadneš u Rawenclave.Znaš,u našoj obitelji nema Gryffindoraca.Samo Rawenclavi i Hufflepuffi.-Tata ju je prekinuo u riječi:
-Ali bit će Gryffindorka,na svog oca!-Nasmijala sam se.Mama i tata često su se prepirali oko domova.Pošla sam u svoju sobu kad je mama rekla:
-A kud si ti pošla? Sad će večera.Peri ruke i za stol!-rekla je to svojim smiješnim zapovjedničkim tonom.
***
Iz sna me prenuo tatin glas:
-Sarah,ustajanje! Imamo iznenađenje za tebe!-
Ustala sam se i spremila sam se što sam brže mogla.Mama i tata su me čekali pred vratima.
-Brzo,obuj se. Idemo u kupovinu.-
Nabrzinu sam obukla tenisice.Kad smo krenuli prema autu,sjetila sam se nečega.
-Tata,gdje idemo?-
-Vidjet ćeš.-Odgovorio je kratko i nasmiješio se.Put je bio posve dosadan.Uskoro smo stali pred
prljavom krčmom.
-Evo nas! To ti je Šuplji kotlić.Ovdje ćemo ući u Zakutnu ulicu i kupiti sve što ti je potrebno za školu.-rekla je mama.Nisam mogla vjerovati.Tata je ljubazno pozdravio sve posjetitelje i krenuo u dvorište gdje se nalazio veliki zid.Tata je štapićem kucnuo neke cigle po zidu.Odjednom se zid rastvorio i pokazao ulicu obasjanu suncem.Mama je izvadila pismo iz Hogwartsa i rekla:
-Prvo ćemo ti nabaviti lijepu crnu pelerinu kod gospođe Malkin.-Ušli smo.Gospođa Malkin veselo nas je pozdravila.Nakon mjerenja kupili smo tri pelerine i jedan šiljast šešir.Poslije smo kupili kositreni kotlić,vagu i teleskop.Ušli smo u ljekarnu gdje smo kupili nekakve bočice.Ljubimac mi nije trebao.Od kume sam dobila lijepu pufnicu Lady.
-Još knjige i čarobni štapić.-rekao je tata.
Ušli smo u veliku knjižaru zvanu Krasopis i Bugačica.Tu sam vidjela djevojčicu visine približne mojoj.
-Zdravo!-pozdravila me je veselim glasom
-Zdravo!-odgovorila sam najljepše što sam mogla.
-Zovem se Lavender Brown,a ti?-
-Ja sam Sarah Jones.Drago mi je.-
-I meni.Ove godine krenut ću u Hogwarts.Kako je zanimljivo ovdje u Zakutnoj ulici.-pričala je.
-Da,stvarno.-Odgovorila sam.Morala sam prekinuti razgovor jer su mama i tata već kupili sve knjige.
-Pa vidjet ćemo se u školi.-rekla je još veselijim glasom.
-Nadam se.-pozdravila sam je i otišla.
-I čarobni štapić.-rekla je mama.Ušli smo u tijesni dućan.
-Dobar dan!-rekao je starac neobično svjetlih očiju.
-Dobar dan.-tiho sam rekla.
-Ah,tu su i vaši roditelji.-rekao je,-17 centimetara dug,vrbin,jednorogova dlaka-rekao je gledajući mamu,-i 29 centimetara dug,zmajevsko srčano vlakno,od ebanovine.-nadoda promatrajući tatu.
-Da,tako je.-odgovori mu mama.
-Kojom rukom čarobirate?-upita te uperi svoje neobične oči u mene.
-Desnom-rekla sam.
-Pa bolje da se požurimo.Evo probajte ovaj.Feniksovo pero,od hrastovine,19 centimetra dug.Zamahnite njime.-taman kad sam htjela zamahnuti,oteo mi ga je iz ruke.
-Ne,ne,ne.Bolje ovaj.-Još tri štapića oteo mi je iz ruke.A onda...
-Evo uzmite ovaj.Mahagonijev,23 centimetra,jednorogova dlaka.-Zamahnula sam njime.
-Da,to je taj.-Zatim nas je ispratio klanjajući se.
-I kako si se provela?-Upitao me je tata.
-Čarobno.-odgovorila sam smiješeći se.
by: SARAH
...Zakutna ulica...
Škola vjestičarenja i čarobnjaštva ?!?!Nemoguće!!!
Brzo sam se spustila niz stepenice i drhtavim rukama pružila pismo mami.
-Samantha...-moje je razmišljanje prekinula mama.Uputila mi je pomalo tužan ali odlučan pogled.Nasmješila se i rukom mi pokazala da sjednem pokraj nje.
-Predpostavljala sam da će se to dogoditi imala si 'to nešto' u sebi,ali nisam ti rekla.Međutim znala sam da će se i to jednom dogoditi samo je bilo pitanje vremena.
Zbunjeno sam je promatrala i napokon izustila :
-Nerazumijem što to...-
-Objasnit ću ti-mirno je rekla i nastavila-tvoj otac-osjetila sam grčenje u stomaku-je...on je potomak vještice.Njegova baka je bila vještica međutim nitko od njenih ostalih potomaka nije primljen u čarobnjacku školu osim...tebe i,i tvog oca-tu je zastala.
Što?!?!Pokušala sam nešto reći ali glas mi je jednostavno zastao,pa je mama to iskoristila da nastavi priču.
-Znam da si zbunjena,ali nikako nisam nalazila pogodan trenutak da ti to kažem.Imaš se pravo ljutiti na mene,i...-
-Ali neću-napokon sam izustila.Ni sama nisam znala zašto,nisam mogla.U očima sam joj vidjela pokajanje,to me spriječavalo.Smogla sam snage i nastavila:
-Jedino što želim jest da me bez prigovora pustiš da se školujem u Hogwartsu.Uostalom netreba mi tvoje dopuštanje-
-Naravno,oprosti ja,ja stvarno neznam sto bih rekla-potom me snažno zgrabila i zagrlila.
Prošlo je podosta vremena od tada a mama se osjetno poboljšala.Počela me brinuti jedna stvar-oprema,knjige...kako doći do njih ?Odgovor sam dobila začudjujuce brzo.To sam pitanje postavila mami,a ona je znala odgovor barem djelomično.Ispričala mi je,iako nerado,kako se ulazi u neku čarobnjacku ulicu(nije se mogla sjetiti imena).Spomenula je otrcani kafic po imenu 'šuplji lonac'(iako se kasnije ispostavilo da taj naziv nije točan)i zid sagradje od cigli ,zapravo ulaz u ulicu, koji se rastvori ili tako nešto.Uglavnom to je čula od tate i obećala mi je da će me odvesti na to mjesto ako ga uopće uspije pronaći.
Sljedećih nekoliko tjedana bili su jaaako zabavni.Dosta sam se zbližila s mamom.To me posebno radovalo,iako i dalje nismo napredovali u traženju ulice(barem se meni tako činilo),sve do jednog dana...
Mama me pozvala da idem s njom u kupnju,jer su nam gosti trebali stići za dva dana.Naravno pošla sam s njom,ali dok smo se vozili primjetila sam da idemo meni nepoznatim putem pa sam je pitala gdje zapravo idemo...
-A sta ti misliš??-odgovorila je.
-Nije valjda!-uskliknula sam.
-Jeste upravo to sto misliš.-
-Ali kako si,kako ja nisa...-
-Pa mislim,ja sam ipak novinarka,to prelazi u uvredu-rekla je uz smijeh.
I tako smo se zezale i čavrljale sve dok nije zaustavila auto.
-Tu smo-slavodobitno je rekla pokazujućci na jedna zaista stara ofucana vrata iznad kojih je pisalo 'Šuplji kotlić'.
-Pa hajdemo-
Poslušala sam ju.Ušle smo i od starog pipničara zatražile informacije kako da dođemo do čarobnjačke ulice za koju je on rekao da se zove 'Zakutna ulica'.Nakon što smo shvatile da će nam za ulazak trebati čarobni štapić,neka ljubazna žena pored nas ponudila nam je pomoć,a mi smo je naravno prihvatile.Otišli smo u jednu zasebnu prostoriju sa zidom od naslaganih cigla.Žena koja se predstavila kao Morgan kucnula je stapićem po ciglama i zid se počeo rastvarati.Nisam mogla vjerovati...Mama se zahvalila i pozdravila Morgan,a ja sam samo stajala otvorenih usta i gledala prizor ispred sebe.Mnoštvo čarobnjaka i vještica prolazilo je ulicom,posvuda se čuo žamor i galama,izlozi i blještavi natpisi sjali su na vrućem,ljetnom suncu.I dalje sam stajala sve dok me mama nije povukla za rukav.
Sljedeći upute koje smo dobivali od ljudi na ulici kupili smo sve sto je potrebno,iako je mama bila ta koja je radila većinu svega dok sam ja promatrala sve oko sebe,smatrajući dragocjenom svaku sekundu provedenu ondje.Prije kupnje imali smo poteškoća s razmjenom novca ali da nebi dužila s tim na kraju je sve ispalo dobro,ustvari skoro sve.
-Znači 'Krasopis i Bugačica',riješeno,kositreni kotlić,riješeno,pelerina,šešir riješeno,-nabrajala je mama u sebi- štapić...a da štapić,idemo brzo.-
Krenula sam za njom.
Uskoro se i štapić mogao svrstati pod 'riješeno'.Putem kući ,u autu, neprestalno sam gledala svoj štapić i ponavljala:
-26 cm dug,drvo trešnje,vlako iz zmajeva srca-i ponovo,i ponovo.Tako malena stvarčica ,a tako mnogo može,sudeći po onome što sam vidjela u Zakutnoj ulici.Nisam ni primjetila kad smo stigli,trznuo zvuk povučene ručne kočnice.
by:SAMY
Our happy begining...
Napokon smo napisale prvi post,iako kratak.Najavljujemo da cemo od danas poceti pisati postove(svakog petka).
Pozdrav od Samy i Sarah
